Djeca se igraju od najranije dobi te kroz igru razvijaju svoje sposobnosti. Igra je najvažnija djetetova aktivnost koja doprinosi tjelesnom, socijalnom i emocionalnom razvoju. Iako se odraslim promatračima može učiniti da dijete ponekad „samo trči naokolo“ ili „samo skuplja kamenčiće“, važno je znati da za dijete svaka igra ima smisao. Igra je aktivnost u koju se djeca upuštaju svojevoljno. Tijekom igre, djeca uglavnom nisu usmjerena na rezultat, nego na sam proces igre te su potpuno koncentrirana. Postoji više vrsti igara koje se javljaju u različitim razvojnim fazama, a svaka od njih na svoj način pridonosi razvoju djeteta.

Prva igra koja se pojavljuje je funkcionalna igra. Ona se javlja već kod novorođenčeta, a prisutna je tijekom cijelog predškolskog perioda. To je jednostavna igra poput igre zvečkom ili igre s prstima. Kroz ovakvu igru dijete isprobava neke svoje funkcije pa je ona najčešća kod vrlo male djece koja još upoznaju svoje tijelo.

Konstruktivna igra javlja se kod djece predškolske dobi. To su igre u kojima dijete nešto stvara ili gradi, poput slaganja kocaka, slikanja, igre s plastelinom. Kod konstruktivne igre dijete je više usmjereno na rezultat svoje aktivnosti, a ovakva igra potiče kreativnost i ustrajnost.

Simbolička igra također je vrlo česta kod djece predškolske dobi, a smatra se da je najzastupljenija oko pete godine. Ovu vrstu igre možemo smatrati najboljom za cjelokupni razvoj djeteta. U simboličkoj igri dijete se igra zamišljenih situacija i preuzima neku ulogu. To je na primjer igra doktora, kuhara, učiteljice… U simboličkoj igri djeca često koriste predmete koji u igri predstavljaju nešto drugo. Primjerice, lišće kao novac, grana kao mač, kolači od pijeska. U simboličkoj igri dijete surađuje s drugom djecom što pozitivno djeluje na njegov socijalni i emocionalni razvoj. Simbolička igra najviše djeluje na razvoj mašte i kreativnosti. Česta je pojava kod male djece da se kroz igru rješavaju nekih strahova. Na primjer, dijete koje se boji doktora, možda će se htjeti igrati doktora i „liječiti“ svoje igračke kako bi preuzelo kontrolu nad situacijom koja ga plaši.

Posljednja vrsta igre je igra s pravilima, koja postaje najzastupljenija oko šeste godine. Ovakva igra djecu uči prihvaćanju određenih pravila nastalih u dogovoru sa suigračima. Ovakva igra također pozitivno utječe na socijalni razvoj te kroz igru dijete uči i kako gubiti i kako pobjeđivati.

Autor: Iva Murat, prvostupnica pedagogije