Racionalna inteligencija uglavnom se definira kao sposobnost snalaženja u novim situacijama i kao logičko razmišljanje. Tijekom školovanja naglasak se stavlja upravo na racionalnu inteligenciju, no je li ona zaista dovoljna za uspjeh u životu? Usprkos možda uvriježenom mišljenju, odgovor na ovo pitanje je negativan.

Racionalna inteligencija nam je svakako potrebna, no život je previše složen da bi nam samo ona bila dovoljna za uspjeh. Nekome tko ima visok IQ, ali primjerice loše socijalne i praktične vještine bit će teško uspjeti. Kada govorimo o uspjehu u životu ne smijemo zaboraviti da se on ne odnosi samo na poslovni uspjeh, nego i na kvalitetu odnosa s drugima i osobno zadovoljstvo.

Za uspjeh u životu puno će nam pomoći ako se dobro snalazimo u društvu, ako smo komunikativni i „znamo s ljudima“. Ove vještine pripadaju socijalnoj inteligenciji. Kako bi razvili socijalne vještine, poželjno je djecu uključiti u neku aktivnost s vršnjacima, pogotovo ako inače ne idu u vrtić.

Osim socijalne, važna je emocionalna inteligencija. Emocionalno inteligentni ljudi znaju prepoznati vlastite i tuđe emocije, izražavaju emocije na prihvatljiv način i suosjećaju s drugima. Iako nam je empatija djelomice urođena, važno je naglasiti – ona se uči.

Praktična inteligencija obuhvaća sposobnost rješavanja problema u realnim situacijama. Ponekad djeca znaju riješiti neki problem „na papiru“, ali ne u stvarnom svijetu. Isto tako, praktična inteligencija obuhvaća komunikaciju i suradnju s drugima kako bi se riješio neki problem ili postigao cilj. Stoga vidimo da je ona povezana sa socijalnom i emocionalnom inteligencijom.

Postoji još jedan tip inteligencije, a to je umjetnička. Ona obuhvaća sposobnost stvaranja i ekspresije. Najrazvijenija je kod umjetnika i izumitelja. Ova inteligencija je uglavnom urođena, kao i kreativnost. Ono što roditelji mogu učiniti jest poticati dijete u onom području za koje ima talenta.