Emocije imaju veliku važnost u našim životima, iako ih ponekad potiskujemo. Emocije možemo podijeliti na pozitivne i negativne, no važno je naglasiti kako negativne emocije nisu ujedno i loše. Sve su emocije prirodne i normalne te svaka ima svoju ulogu. Zbog toga je umjesto termina pozitivne i negativne emocije bolje koristiti termine ugodne i neugodne emocije. Mala djeca se još ne znaju u potpunosti nositi sa svojim emocijama i može im biti teško prepoznati svoje i tuđe osjećaje, što je temelj emocionalne inteligencije. Kao roditelj, možete pomoći djetetu u tome.

 Nikada nemojte tražiti od djeteta da potiskuje svoje emocije. Time podcjenjujete djetetove probleme te se ono osjeća neshvaćeno.Iako je prvi impuls mnogih roditelja zaštititi dijete od neugodnih emocija, imajte na umu da je i te emocije važno iskusiti. Kada dijete proživljava neku neugodnu emociju, uvažite ju i dajte djetetu do znanja da je u redu tako se osjećati. Nemojte koristiti rečenice poput: „Nije to razlog za plakanje.“, „Ne smiješ se ljutiti.“, „Veliki dečki/curice se ne boje.“ Zatim zajedničkim dogovorom pokušajte riješiti problem. Na primjer: „Shvaćam da si tužan jer se tvoj prijatelj Marko odselio i više ne idete skupa u vrtić.

U redu je što se sada tako osjećaš. Bi li volio da sljedeći tjedan posjetimo Marka u njegovoj novoj kući?“ Važno je objasniti djetetu razliku između prihvatljivog i neprihvatljivog izražavanja osjećaja. Primjerice, neprihvatljivo je iz ljutnje razbijati stvari ili udarati druge, ali prihvatljivo je usmjeriti tu ljutnju u neku fizičku aktivnost.Imajte na umu da djeca više uče promatrajući vas, nego slušajući ono što im govorite. Ako se vi na zdrav način nosite sa svojim emocijama, i oni će to naučiti. Zato nemojte skrivati od djece kada ste tužni, ljuti ili uznemireni, nego im pokažite im kako se nosite s tim emocijama.