Ponekad djetetovo ponašanje sliči ponašanju nekoga iz obitelji pa je česta opaska: „Isti si otac/majka/brat!“ Iako ljudi doista nasljeđuju neke karakteristike, postavlja se pitanje koliki je zapravo utjecaj gena na karakter i ponašanje osobe, a koliki je utjecaj okoline?

Karakter i osobnost

Utjecaj gena zaista je prisutan, a vidi se u tome što se svi se rađamo s određenom osobnošću, pa su tako neki ljudi otvoreniji i društveniji, dok su neki mirniji i povučeniji. No karakter nije ista stvar kao osobnost. Karakter se gradi i može se mijenjati tijekom života. U karakter ulazi naš doživljaj sebe i drugih ljudi, odnos prema drugima, odnos prema radu, odgovornost. Najveći utjecaj na karakter i ponašanje djeteta ima njegova okolina, posebice roditeljski odgoj.

Roditeljski odgoj

U odgoju treba izbjegavati krajnosti. Vrlo strog odgoj s puno krutih pravila i previsokim očekivanjima ne daje povoljan ishod za dijete, kao ni popustljiv odgoj u kojem se ne postavljaju granice. Autoritativni odgojni stil, koji se sastoji od pružanja podjednake količine topline i nadzora, najpovoljniji je za djetetov cjelokupni razvoj. Važno je da se dijete u obitelji osjeća sigurno, a za to su potrebni i ljubav i određena pravila.

Strog obiteljski odgoj

Početak socijalizacije djeteta

Dijete svoju socijalizaciju započinje upravo u obitelji. Odnos koji dijete ima s roditeljima i ostalim članovima obitelji poslužit će kao model prema kojem će ono graditi ostale odnose. U prijateljstva, ljubavne, pa i profesionalne odnose, ljudi često unose dobar dio onoga što su, svjesno ili nesvjesno, naučili u obitelji.

Osim toga, odgoj će oblikovati sliku koju dijete ima o sebi i o svijetu. Ako roditelji pretjerano zaštićuju dijete, boje se za njega i pretjerano pokazuju svoj strah, dijete će to osjetiti. Ono će imati sniženo samopouzdanje, a svijet će doživljavati kao nesigurno i opasno mjesto. Zato je važno da se djecu od malena, u skladu s dobi, potiče na samostalnost. Tako će ona imati vjere u vlastite sposobnosti te će razviti pozitivnu sliku o sebi i svijetu. Bit će svjesna prepreka, ali im one neće izgledati nesavladivo.

Mnoga ponašanja i loše navike zapravo su naučeni. Nestrpljivost, agresivnost, svadljivost, impulzivnost mogu biti naučeni unutar obitelji. Zato je potrebno da roditelji kod sebe prepoznaju loše navike i ponašanja te da ih mijenjaju. Ako kod djece želimo oblikovati poželjne osobine, prije svega im vlastitim primjerom moramo pokazati kako se ponašati.

Autor: Iva Murat, prvostupnica pedagogije