Biti svoj i istovremeno biti dio nečega većega: cjeline, skladno, kreativno – suštinski je holistički cilj. Dijalektički odnos dijela i cjeline, baština je promišljanja tradicionalne kineske filozofije (yin i yang), Hermesova zakona (“Kako na Nebu tako i na Zemlji”) i tradicionalnog njemačkog idealizma (Kant, Fichte, Schelling, Hegel). Pred svakog mislioca, samoukog ili obrazovanoga, postavlja se najzahtjevniji izazov: kako biti svoj ako ne istražuješ vlastite granice?
Zadnju godinu-dvije susreo sam se temom koja u svom naslovu ima novo – Novi Europski Bauhaus.
Prošlo je 100 godina od osnivanja Bauhaus škole!
Na Live eventu…
… Govore o promjeni paradigme, uopće ne definiraju samo promjenu. Šta su principi stare paradigme – A što nove!?
To više izgleda ovako:
A trebalo bi izgledati kao što je davnih 1980-ih Marilyn Ferguson definirala promjene paradigmi…
Bauhaus je bila škola. Obrazovanje je suština, zamašnjak i preduvjet svake istinske promjene.
Zato i razmišljanja o budućnosti obrazovanja započinjem definicijom promjena paradigme Marilyn Ferguson.
To nije novo, ali je svakako inspirativno. Ono novo – je naša odgovornost!
Tabele starih i novi paradigmi učenja
Temeljne pretpostavke stare paradigme obrazovanja
Temeljne pretpostavke nove paradigme učenja
Naglasak je na sadržaju i usvajanju “pravog” znanja jednom zauvijek.
Naglasak na učenju učenja, kako postavljati dobra pitanja, posvetiti pažnju pravim stvarima, biti otvoren prema novim konceptima i procjenjivati ih, imati pristup informacijama. Što se sada “zna” može se promijeniti. Važnost konteksta.
Znanje kao «proizvod» i odredište.
Učenje kao «proces» – putovanje.
Hijerarhijska i autoritativna struktura. Nagrađuje poslušnost, obeshrabruje neslaganje (u mišljenju).
Ravnopravnost. Otvorenost i neslaganje u mišljenju su dopušteni. Učenici i učitelji gledaju jedni druge kao ljude, ne uloge. Ohrabruje se samosvojnost.
Relativno kruta struktura, propisan nastavni plan.
Relativno fleksibilna struktura. Vjerovanje da postoji mnogo načina poučavanja datog gradiva.
Čvrsto određena postupnost u napredovanju, naglasak na “primjerenoj” dobi za određene aktivnosti, podjela po godinama starosti. Podjela na odsjeke i specijalnosti.
Prilagodljivost i sjedinjavanje starosnih grupa. Pojedinac nije automatski ograničen na određena područja zbog godina starosti.
Prioritet na izvođenju.
Prioritet na predodžbi o sebi kao generatoru izvođenja.
Naglasak na vanjskom svijetu. Unutrašnje iskustvo često se smatra neprimjerenim školskom programu.
Unutrašnje iskustvo se promatra kao kontekst učenja. Ohrabruje se maštanje, pričanje priča, zamišljenih putovanja, “usmjeravajućih” iskustava i istraživanje osjećaja.
Nagađanje i razlike u mišljenjima se obeshrabruju.
Nagađanje i razmimoilaženje u mišljenjima ohrabruje se kao dio stvaralačkog procesa.
Naglasak na analitičkom, linearnom razmišljanju (lijeva strana mozga).
Teži se učenju koje aktivira cijeli mozak. Racionalnost lijeve strane mozga povećava se cjelovitom, nelinearnom, intuitivnom strategijom te naglašava komplementarnost analize i sinteze.
Ocjene i karakteristike tijekom školovanja uvjetuju napredovanje u školovanju.
Karakteristike i ocjene nisu kruta vrednovanja koja mogu osujetiti nečije napredovanje u obrazovanju.
Zaokupljenost normama.
Zaokupljenost mogućnostima pojedinca.
Prvenstveno se oslanja na teoretsko, apstraktno, “knjiško znanje”.
Teoretsko i apstraktno znanje čvrsto se nadopunjuju u pokusima i iskustvu, u razredu, kao i van njega. Stručna putovanja, demonstracije, suradnja stručnjaka.
Teoretsko i apstraktno znanje čvrsto se nadopunjuju u pokusima i iskustvu, u razredu, kao i van njega. Stručna putovanja, demonstracije, suradnja stručnjaka.
Zaokupljenost sredinom u kojoj se uči: rasvjetom, bojom, prozračnošću, fizičkom udobnošću, potrebom za privatnošću, međusobnim susretima, mirom kao i raznolikošću aktivnosti.
Birokratska određenost, opire se promjenama prema zajednici.
Podstiče prilagođavanje zajednici, čak i njezinu kontrolu.
Obrazovanje se promatra kao socijalna neophodnost za određeni vremenski period, za usađivanje minimuma vještina i trening za određene uloge.
Obrazovanje se gleda kao proces koji traje čitav život, koji se samo djelomično odnosi na školu.
Povećano oslanjanje na tehnologiju (audiovizualna oprema, računala, trake, tekstovi), dehumanizacija.
Primjerena tehnologija, prisni odnosi između učitelja i učenika su od prvenstvenog značaja.
Učitelji predaju znanje jednosmjerno.
Učitelj je također i učenik učeći od učenika.
Leave A Comment