S dolaskom svake nove školske godine, djeca se pripremaju ponovno sjesti u školske klupe. Čekaju ih nova znanja, školske obaveze, ponovni susret s vršnjacima i učiteljima i neizbježno – ocjene. Ocjene su postale ključni aspekt školovanja te su često jedini razlog zbog kojeg učenici uče. Već je dobro poznato da ocjene ne moraju nužno biti pokazatelj znanja, no one su i dalje najvažnija stavka mnogim učenicima i njihovim roditeljima.

Stav prema ocjenama i mentalno zdravlje učenika

Budući da ocjene imaju veliku važnost pri nastavku obrazovanja, odnosno pri upisu u srednju školu, a kasnije fakultet, ovakav stav prema ocjenama ne čudi. No prije nego što uložimo sav trud u borbu za što veći prosjek, potrebno je sagledati utjecaj takvog školovanja na mentalno zdravlje učenika. Unatoč naporima stručnjaka, o mentalnom se zdravlju u našem društvu premalo govori. Posebice se to odnosi na mentalno zdravlje djece i mladih za koje se često misli da nemaju „pravih“ problema. No svi problemi s kojima se djeca i mladi suočavaju, za njih su itekako pravi te ponekad uzdrmaju čitav njihov svijet.

Ocjene – izvor stresa kod učenika

Većini učenika školske ocjene predstavljaju određeni izvor stresa, a velik broj djece suočava se s ispitnom anksioznošću. Ispitna je anksioznost osjećaj straha i tjeskobe koji se javlja prije, tijekom i nakon ispitne situacije. Ispitna anksioznost nepovoljno utječe na rezultat ispita, ometa koncentraciju i pamćenje. Njezini uzroci mogu biti raznoliki. Neki od njih su strah od sramoćenja pred razredom (često tijekom usmenih ispitivanja), strah od nastavnika, strah od roditeljskog razočarenja i kazne, manjak vjere u vlastite sposobnosti, gradivo koje učenik percipira kao teško savladivo.

Učenje bi bilo daleko produktivnije kada bi se naglasak pomaknuo s ocjena na stjecanje znanja i vještina. Budući da su usmjereni na ocjene, učenici često uče napamet i trude se zapamtiti veliku količinu informacija pred ispit, a nakon ispita će to gradivo zaboraviti. Kada bi se više učilo zbog znanja, a manje zbog ocjena, učenici bi učili s razumijevanjem pa bi sadržaje znali bolje primijeniti. Uz to bi razina stresa bila manja što bi omogućilo da se veći prostor pruži socijalizacijskom aspektu školovanja koji je također važan za dječji razvoj.

Kako pomoći svom djetetu?

Kako biste pomogli svom djetetu, pokušajte što više maknuti naglasak s ocjena i staviti ga na stjecanje znanja i uloženi trud. Iako smo svjesni toga da naš obrazovni sustav nažalost najviše vrednuje upravo brojčane ocjene, ni jedna svjedodžba niti diploma ne smije imati veću važnost od očuvanog mentalnog zdravlja te zdravog odrastanja.

Nemojte od djeteta tražiti samo najviše ocjene jer je rijetko tko dobar u svemu. Vjerojatno je da će vašem djetetu neki nastavni predmeti ići bolje, a neki lošije. Potičite ga u onome za što ima interesa, a u ostalim predmetima neka se trudi u granicama svojih mogućnosti. Ne mogu i ne moraju svi biti odlikaši. Važno je kod djeteta razvijati pozitivan stav prema učenju i radu, odgovornost i ustrajnost.

Ako se dijete zaista potrudilo i riješilo ispit najbolje što zna, a rezultat je bila trojka umjesto petice, nemojte ga kritizirati. Čak i kada dijete dobije odličnu ocjenu, važno je da vaša pohvala bude usmjerena na djetetov trud, a ne samo na rezultat.

Autor: Iva Murat, prvostupnica pedagogije