U školama i ostalim institucijama provodi se formalno obrazovanje koje je u skladu s Nastavnim planom i programom, vremenski je definirano, učenici se vrednuju za svoja postignuća, a kao rezultat toga oni dobivaju svjedodžbu ili diplomu.
Neformalno obrazovanje
Formalno obrazovanje u školama razlikuje se od neformalnog obrazovanja koje se provodi primjerice na tečaju ili na edukaciji koje pojedinac polazi iz vlastitih interesa te kako bi usvojio određene vještine. Po završetku neformalnog obrazovanja pojedinac ne dobiva nužno diplomu ili certifikat, a sadržaji su slobodnije strukturirani.
Informalno obrazovanje
Treća vrsta obrazovanja je informalno obrazovanje koje se odvija svakodnevno i često na nesvjesnoj razini. Pod informalno obrazovanje možemo svrstati gledanje dokumentarca, čitanje ili razgovor s nekime tko zna više od nas o određenoj temi. To je proces u kojem učimo, a da to ni ne znamo.
Formalno obrazovanje
Često se može čuti kako škola ne priprema učenike na stvaran život, nego ih uči samo „knjiškom“ znanju i to je djelomice točno. Međutim učenje u školi ne mora biti monotono i nepovezano s vanjskim svijetom. Velik broj sadržaja koji se uče u školama mogu se na neki način povezati s prethodnim iskustvima učenika. Tako im ti sadržaji djeluju više stvarni, životni pa ih lakše usvajaju.
Teorijsko i praktično znanje u školama
Osim teorijskog znanja, u školi se može steći i praktično znanje. Važno je naglasiti da se učenje ne odvija samo u učionici, nego i na školskim ekskurzijama, terenskim nastavama, prilikom posjeta muzejima, kazalištima, na izletima… Sve su to prilike za učenje u realnom svijetu.
Motivacija
Najčešća motivacija za učenje školske su ocjene. Budući da učenici i roditelji dobro znaju da ocjene mogu utjecati na budućnost učenika u pogledu nastavka školovanja, ta informacija ne čudi. Međutim trebali bismo što više poticati neke druge vrijednosti, poput učenja zbog želje za znanjem i zbog vlastitog interesa za sadržaj. Naravno da ne možemo očekivati da će svim učenicima svaki sadržaj biti zanimljiv, ali ako se on poučava na način prilagođen učeničkim iskustvima, mogućnostima, dobi i osobnostima, djeca će ga usvojiti lakše i uz veću motivaciju.
OCJENE ne bi trebalo uzimati kao mjerilo znanja jer one to najčešće nisu. Često je prisutno učenje na pamet bez stvarnog razumijevanja sadržaja, kao i brzinsko učenje velikog broja podataka koji kasnije padaju u zaborav. Budući da svatko uči vlastitim tempom i prema vlastitim mogućnostima, ponekad je u nečiju trojku uloženo više truda, nego u nečiju peticu. Zato bismo trebali pokušati maknuti naglasak s ocjena jer one ne pokazuju uvijek nečiji trud, pa ni postignuće, onakvim kakvo jest.
Učenje u školi, socijalne vještine
Za kraj ćemo napomenuti da se učenje u školi ne mora odnositi samo sadržaje koji se obrađuju na nastavi i izvannastavnim aktivnostima. Učenje se može odvijati u svakom trenutku, tijekom nastavnog sata ili pod odmorom. Kroz interakciju s vršnjacima djeca u školi razvijaju socijalne vještine, usvajaju određena ponašanja i razvijaju se kao osobe. Socijalizacija je važan aspekt školovanja kroz koji se također uči.
