Nakon što su prepoznate još neke vrste inteligencija, prije svega emotivna, znanstvenici u zaključili da nam je uz IQ vrlo bitna i emotivna jer pomaže u razvijanju dobrih i kvalitetnih odnosa u vrtiću, školi, obitelji, a kasnije i na poslu. Osobe s dobro razvijenom emocionalnom inteligencijom bolje će razumjeti druge ljude, znat će prepoznati svoje, ali i tuđe emocije, biti empatičniji i u konačnici, uspješniji u obiteljskom, društvenom i poslovnom životu. Emocionalno inteligentni ljudi su otvoreni, komunikativni, fleksibilni. Ova inteligencija je izuzetno važna za stvaranje veza među ljudima i ako je niska, osobe će se osjećati izolirano, neshvaćeno, neprihvaćeno u društvu i u konačnici, često i neuspješno.
Izuzetno je važno da se emocionalna inteligencija razvija od malih nogu, da se dječjim emocijama pristupa ozbiljno ako su uplašeni, tužni ili ljuti, da se poštuju njihovi osjećaji i pokušava pomoći postavljajući pitanja o razlogu problema. To će djetetu najprije dati osjećaj važnosti i mogućnost da shvati kako se osjeća, a potom i da objasni mami, tati ili teti u vrtiću. Djeca koja odrastaju u pozitivnom obiteljskom okruženju i čije se mišljenje i emocije uvažavaju vjerojatno će izrasti u samostalnu, samouvjerenu i sretnu ličnost.
